Doroslovo
Doroslovo je naselje u sjeverozapadnom dijelu Bačke, udaljeno od Sombora 21 km, a poznato je po Marijanskom svetištu. Svetište s čudotvornim izvorom Bajkut, sada zvano Sentkut jedno je od središnjih mjesta hodošća za mnoge vjernike širom regiona.
Ovo mjesto poznato je još od srednjeg vijeka pod imenom Bajkut. U periodu između 1173. i 1183. godine premontreanski monasi su na ovom mjestu izgradili prvi manastir. Godine 1382. Nađ Lajoš s drugim svojim imanjima poklanja ga budimskim klarisama. Za vrijeme Turaka, sravnjeno je sa zemljom, izuzev bunara koji je preživio turska razaranja.
Nakon vladavine Turaka, bunar postaje ponovno mjesto hodočašća za mnoge vjernike, ali sada pod nazivom Sentkut.
U povijesnim zapisima pronalazimo sljedeće:
„Bajkut i danas postoji u ataru mjesta Dorosolovo, duž rječice Mostonga, a rado ga posjećuju vjernici, slijepi i slabovidi, odnosno nepokretne osobe u nadi ozdravljenja od svojim tjelesnih tegoba.“
Kasnija tiskana izdanja, također, spominju postojanje ovog svetišta, kao što je Bajkut iz 1929. godine. U tom pisanom izvoru stoji sljedeći zapis: „Doroslovo je staro hodočasničko mjesto. Prema zapisima biskupije, kapelica je stara i preko sto godina. O ovom svetištu postoje zapisi čak iz XVI. stoljeća.“
Tadašnji svećenik u Doroslovu Körmendy István bilježi još i sljedeće: „U neposrednoj blizini mjesta Doroslovo, duž rječice Mostonga od pamtivijeka postoji bunar pod nazivom Bajkut. I Bajkut i Doroslovo su u potpunosti sravnjeni za vrijeme turskih osvajanja (1526-1604). Opstao je jedino bunar s čudesnim moćima, koji su posjećivali Mađari za vrijeme Turaka. Nakon njihovog povlačenja, bunar još više dobiva na značaju od strane lokalnih vjernika, te mu mijenjaju ime u Sentkut.“
Prva ozdravljena na ovom svetištu zabilježena su 1792. godine, kada je bravar Zablóczki János povratio vid zahvaljujući vodi iz ovog svetog bunara. Vijest o čudesnom ozdravljenju se velikom brzinom širila među stanovnicima okolnih mjesta. Sve više ljudi se odlučilo posjetiti ovo mjesto u nadi ozdravljenja na čudesnom izvoru. A čudima nikad kraja!
1796. godine Tordy Ferenc, kao zahvalu za ozdravljenje, sagradio je malu drvenu kapelicu iznad izvora. Također, kao zahvalu za mnoga ozdravljenja vjernici su darovali ovom svetištu oči, srca, ruke, noge, križeve pravljene od srebra.
Tjelesna, a i duhovna ozdravljenja bilježe se i dan-danas.
Prema zapisima St. Fontis Historia Domus-a iz 2003. godine, jedna žena iz Bosne je pismeno obavijestila vlč. György Jánosa da se uspjela izliječiti od gihta nakon što je oprala noge u vodi iz ovog bunara. Zatim, 2005. godine jedna Novosađanka je uspješno ozdravila nakon pobožne molitve. Nakon povratka s hodočašća liječnici su ustanovili da nema potrebe za operacijom.
Povijest Crkve vodice Svete Marije
Prva kapela, koja je sagrađena 1796. godine u čast Presvete Bogorodice, ubrzo je izgorjela. Druga, također drvena kapela, izgrađena je između 1808. i 1809. godine smještena je iznad bunara. Treća kapela, koja se može smatrati i manjom crkvom, građena je od cigala u periodu između 1823. i 1825. godine. Ona je bila locirana malo dalje od bunara, i smatra se pretečom, odnosno dijelom današnje crkve.
Četvrta kapela, građena između 1874. i 1875. godine, je ona koja i danas postoji, a nastala je proširivanjem treće kapele.
Crkvu krase dva zvonika, za koje se zalagao tadašnji župnik, argumentirajući time da je za sva svetišta karakteristično da imaju dva zvonika, pa tako i ovo. Kip Djevice Marije je podignut 1861. godine, a u blizini izvora i pećina s kipom Lurdske Gospe. Godine 1909. bilježe se nova značajna ulaganja u svetište. Tada se uredila struktura bunara. Crkvi je 1974., pridodat i spoljašnji oltar, koji je tada i posvećen. Umjetnik Lajoš Horvat izradio je freske iza tog oltara.
Proštenje je na blagdan Male Gospe.
Uprava svetišta:
vlč. Verebélyi Árpád – rektor Biskupijskog svetišta Marije Pomoćnice
E-mail: verarpad@gmail.com
Internet stranica svetišta: https:// szentkut.eu/