Povijest
Bilješke o povijesti Crkve na prostoru Subotičke biskupije
Počeci povijesti Crkve na prostoru današnje Subotičke biskupije nisu posve dokumentirani. Pojedini povjesničari smatraju da je na prostoru Bačke organizirana crkvena hijerarhija postojala već u šestom stoljeću za vrijeme cara Justinijana Velikog. Prvi pisani trag o postojanju crkvene hijerarhije na prostoru Bačke nalazimo u povelji zvanoj Felicijanova isprava iz 1134. godine. Ova isprava koja se odnosi na posjede tadašnje Zagrebačke biskupije, donosi i imena dvojice bačkih nadbiskupa: Fabijana, koji je bio nadbiskupom u Baču za vrijeme osnutka Zagrebačke biskupije te Francike (ili Fancike), koji je bio isprva biskupom u Zagrebu, a potom nadbiskupom u Baču. Budući da se kao godina utemeljenja Zagrebačke biskupije uglavnom uzima 1094., nadbiskup Fabijan je oko te godine, a dakako i prije već bio nadbiskupom u Baču. Povijesna činjenica jest da je u Kalači, jednom od središta buduće Kalačko-bačke nadbiskupije, biskupija utemeljena oko 1000. godine, pod biskupom Astrikom za vrijeme svetoga kralja Stjepana. Kalača je nadbiskupijom postala oko 1030. godine. Radi toga možemo smatrati da je tijekom istog stoljeća utemeljena i biskupija, a potom i nadbiskupija u Baču. Iz samostalnog razdoblja Bačke nadbiskupije poznat je još nadbiskup Grgur. Do ujedinjenja dvije nadbiskupije došlo je godine 1135. Srednjovjekovna povijest Crkve u Bačkoj bilježi dva stolna kaptola u Kalači i Baču te dva zborna kaptola u Titelu i Hájszentlőrincu. Brojne su bile opatije i samostani u kojima su djelovali ponajviše benediktinci.
Nakon Mohačke bitke 1526. godine i osmanlijskog osvajanja Bačke, vjerski život u Bačkoj je bio razoren. U drugoj polovici sedamnaestog stoljeća, a osobito nakon Velikog bečkog rata (1683.-1699.), započinje obnova crkvene hijerarhije i vjerskog života za što je trebalo gotovo cijelo stoljeće. U ovoj teškoj situaciji Božja Providnost je našem kraju darovala dvije velika čovjeka iz obitelji Patačić od Zajezde, Adama i Gabrijela, koji su kao kalačko-bački nadbiskupi često i iz vlastitih materijalnih izvora radili na revitalizaciji cijele nadbiskupije. Ta je obnova ustrojila brojne župe i sagradila crkve koje još i danas ponosno stoje diljem Bačke. Tijekom 19. stoljeća veliki broj katoličkih škola i redovničkih zajednica još više je osnažio pobožnost vjernika u Bačkoj.
Kraj Prvoga svjetskog rata označit će i kraj dotadašnje Kalačko-bačke nadbiskupije koja je nakon ugovora u Trianonu bila podijeljena na dva dijela i u dvije novostvorene države. Radi toga je Sveta Stolica 10. veljače 1923. godine utemeljila Bačku
apostolsku administraturu, a za prvoga upravitelja imenovala tadašnjeg župnika župe sv. Terezije u Subotici Lajču Budanovića. Naslovnim biskupom cisamskim (drevna biskupija na Kreti) Lajčo Budanović je imenovan 1927. godine te je iste godine i zaređen. Između dva svjetska rata Katolička akcija je procvjetala i u Bačkoj. Prvenstveni cilj te organizacije, kao i brojnih katoličkih udruga i časopisa izdavanih na materinjim jezicima vjernika Bačke, bila ja evangelizacija i širenje duha katoličke obnove. Biskup Budanović je upravljao Bačkom apostolskom administraturom do svoje smrti 16. ožujka 1958. godine izuzev razdoblja tijekom Drugoga svjetskog rata kada je crkvena uprava bila povjerena nadbiskupima iz Kalače. Lajčo Budanović je promatrajući potrebe tadašnjeg vremena osnivao nove župe, gradio crkve i osnovao sjemenište Paulinum koje je djelovalo do 1945. godine, a također je mnogo radio na ustroju središnjih ustanova Bačke apostolske administrature.
Njegov nasljednik, dotadašnji pomoćni biskup Matiša Zvekanović, zaređen za biskupa 1956. kao naslovni biskup Burce (u sjevernoj Africi), prve godine svoga upravljanja posvetio je rješavanju pravnog statusa dotadašnje Bačke apostolske administrature. Konačno, 25. siječnja 1968. godine bulom Preclarissima Pauli Bačka apostolska administratura uzdignuta je na stupanj biskupije i to pod imenom Subotička biskupija. I u njegovo su se vrijeme osnivale nove župe, gradile se crkve, a podignuto je i novo sjemenište Paulinum i svećenički dom Josephinum. Na čelu biskupije je bio do 16. svibnja 1989. kad je Ivan Pavao II za novog subotičkog biskupa imenovao Ivana Pénzesa, dotadašnjeg župnika u Horgošu.
Biskup Ivan je u teškim godinama raspada bivše države uspio utemeljiti Teološko-katehetski institut, a potom i sagraditi pastoralni centar Augustinianum. Također i u njegovo vrijeme je podignuto nekoliko župnih i filijalnih crkava. Posljednjih godina njegova biskupovanja obnovljene su brojne crkve i župni domovi.
Subotička biskupija nalazi se u sastavu Beogradske metropolije od 19. prosinca 1986. godine kao sufraganska biskupija zajedno sa Zrenjaninskom biskupijom. Od 2004. godine Subotička biskupija je dio Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Zaštitnik biskupije je sv. Pavao apostol.