U subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske biskup Franjo Fazekas predvodio je euharistijsko slavlje – Misu večere Gospodnje, kojom je započelo Sveto vazmeno trodnevlje.
»Dani su to kada se sjećamo Isusove muke, smrti i Uskrsnuća, a sam Veliki četvrtak spomen je Gospodinove posljednje večera. Okupili smo se da slavimo Dan ustanovljenja euharistije na kojoj se Isus iznova žrtvuje za sve nas. Naše će misno slavlje imati istinski učinak za sve nas, ako prihvatimo Spasiteljevu ljubav kao Njegovi učenici, te da ljubimo jedni druge«, rekao je biskup Fazekas u uvodnom dijelu slavlju.
U prigodnoj homiliji biskup je istaknuo kako je paradoksalno da se danas na misi Večere Gospodnje čita evanđelje po Ivanu. »Nema tu lomljenja kruha ili kaleža koji kruži iz ruke u ruku, nego se govori o opranim nogama, zbunjujućim dijalozima i neugodnoj šutnji. Isus dakle učenicima pere noge. Zašto noge? Vjerojatno zato što stopalo u sebi skriva put koji je osoba prošla, njezine muke, padove, korake koja je učinila i iskustva koja je na tom putu prikupila. Stopala su simbol svega onoga što prođemo u životu. Oprati ih znači osloboditi se bolne prošlosti koja nam je ostala prilijepljena. Samo kada čovjek uzme tu značajnu distancu od vlastite ranjene prošlosti i gleda ih očima Isusa Kristi može sjesti za stol s Isusom i služiti Ga. Ujedno, Spasitelj nas želi osloboditi od suvišnog posvećivanja pozornosti na samo svoje vlastite muke. On nas želi izbaviti svega toga i pokloniti nam novi život i nove vidike. Značajne su ove Isusove riječi da trebamo i mi jedni drugima prati noge. Služenje nije ponižavajuće nego je najuzvišenije što možemo učiniti jer utjelovljuje Kristov životni stil. Slijediti Isusa znači staviti se na službu ljudima, a ne baviti se i pokloniti se vlastitoj prošlosti i svojim ranama«, rekao je među ostalim biskup i nakon propovijedi pristupio obredu pranja nogu.
Obred pranja nogu jasan je znak Kristove ljubavi koja služi i predaje se. Ove godine, biskup je pravo noge dvanaestorici nekadašnjih Čuvara Božjeg groba koji u Subotici i okolici imaju posebnu tradiciju i značenje.
Na kraju liturgije biskup Fazekas je u zajedništvu sa svećenicima i ministrantima prenio Presveti sakrament u kapelicu Srca Isusova, što simbolizira Isusovu samoću u molitvi i njegovu smrtnu tjeskobu.
U kasnim večernjim satima vjernici su se okupili na bdjenje u prisutnosti Presvetog sakramenta prisjećajući se Isusa koji je ostao sam u Getsemaniju.
T. U.
FOTO: Kovács Attila