Vazmeno bdjenje – »Bit ćemo i uskrsnućem slični Njemu«

  Vazmeno bdjenje središnje je bogoslužje u crkvenoj godini, a u subotičkoj katedrali predvodio ga je biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas u zajedništvu sa svećenicima ove biskupije.

  Nakon paljenja i blagoslova ognja, te svečanog ulaska u crkvu s uskrsnom svijećom započeo je uvodni dio ovoga bdjenja – Služba svjetla.

  Hvalospjev uskrsnoj svijeći, koji poziva na radost, pjevao je privremeni župni upravitelj vlč. Ákos Horvát. Potom su slijedile služba riječi, krsna služba i euharistijska služba.

  Ove večeri, kako je biskup Fazekas naglasio radosno slavimo Gospodinovo uskrsnuće. Isus je umro za nas, za naše otkupljenje i spasenje, iz smrti je prešao u život.

  U prigodnoj homiliji biskup je istaknuo: »Ako smo postali jedno s Kristovom smrću sličnom Njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem slični Njegovu. Koja je to smrt ‘slična Kristovoj smrti’, o kojoj nam govori sv. Pavao u Poslanici Rimljanima. Najprije to treba shvatiti u širem kontekstu. Tu se ne radi prvenstveno o izvanjskoj smrti, koju je sam Isus zaista podnio na križu, jer se to može dogoditi samo jedan put u životu. Postoji jedna druga vrsta smrti, koja može biti za nas, i to svakoga dana. A to je nutarnja smrt, smrt srca za grijehe. To jest umrijeti grijehu i živjeti u novosti života«, rekao je biskup Fazekas u uvodnom dijelu homilije i istaknuo da tu duhovnu stvarnost, to otajstvo prvenstveno i najzornije oslikava sam sakrament krštenja. Radi toga, nije nikakvo čudo što je stara Crkva dodjelu svetog krštenja vezala uz svetkovinu Uskrsnuća Isusova.

  »U ovom se trenutku zgodno i spasonosno podsjetiti riječi sv. Bazilija biskupa: ‘Na koji se način upriličujemo Isusovoj smrti? Tako da smo po krštenju zajedno s Njim ukopani… Najprije treba prekinuti s dosadašnjim načinom života. A to nitko ne može postignuti, ako se prema riječi Gospodnjoj ponovno ne rodi. Kako to i sama riječ označava, preporod je početak novog života. Stoga prije nego započneš drugi život, moraš učiniti kraj prvome. Tako je i kod promjene života potrebno da između prvog i drugog života bude smrt kojom se završava prvi, a započinje drugi život«, rekao je biskup Fazekas.

  U ovoj je noći jedanaest katekumena primilo sakramente: Krštenje, Potvrdu i Svetu pričest, te postalo članovi Kristove Crkve.

  Na kraju euharistijskog slavlje upriličena je procesija s Presvetim, koja je išla oko crkve, a kip Uskrsnog Isusa, kao i »nebo« i svijeće nosili su Čuvari Božjeg groba (mladići u Bunjevačkoj narodnoj nošnji) koji su ga cijeli dan čuvali. Po ulasku u Crkvu, zaorilo se »Kraljice neba«, a Katedralnom zboru »Albe Vidaković« pridružio se i puk.

Foto: Vedran Jegić

Scroll to Top