In memoriam

  Danas je svojoj rezidenciji Doma svete Marte u Vatikanu, u 88. godini života preminuo sveti Otac papa Franjo.

  Kardinal Farrell s tugom je izvijestio o smrti pape Franje riječima: »Draga braćo i sestre, s dubokom tugom moram objaviti da je preminuo naš Sveti Otac Franjo. Jutros u 7,35 rimski biskup vratio se u Očev dom. Cijeli svoj život posvetio je služenju Gospodinu i njegovoj Crkvi. Učio nas je živjeti vrijednosti Evanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najodbačenijih. S neizmjernom zahvalnošću za primjer koji nam je dao kao pravog učenika Gospodina Isusa, preporučamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Jednoga i Trojedinog Boga.«

  Papa Franjo rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. godine, za poglavara Katoličke crkve, izabran je 13. ožujka 2013. godine. U toj ulozi je kao poglavar i Države Vatikan. Papa Franjo bio je prvi papa rođen izvan Europe.

  Od 1998. do izbora za papu služio je kao nadbiskup Buenos Airesa, te je proglašen kardinalom 2001.

  Rođen je u obitelji s petero djece, a roditelji su mu bili talijanski migranti, te je papa imao i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija »San Jose« u San Miguelu.

  Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju »Immacolata« u Santa Feu, a 1966., predavao je iste predmete na kolegiju »Salvatore« u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija »San Jose« u San Miguelu.

  Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

  Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

  U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij »Salvatore« odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

  Sveti Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

  Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak »kardinal siromašnih«. Govori latinski, španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim, francuskim i engleskim jezikom.

  Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Naime, u mladosti je imao infekciju zbog koje su mu liječnici morali odstraniti jedno plućno krilo.

  Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta. Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.

  Sveti Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.