Kršćanin živi život koji pripada Bogu i njemu je posvećen. To usmjerenje započinje već u krštenju – isprva odlukom roditelja – a kasnije ga vjernik svjesno potvrđuje u sakramentu potvrde. Po sakramentima Bog utiskuje trajni biljeg u dušu koji zauvijek svjedoči da pripadamo Kristu i Crkvi te da nas je Bog prihvatio.

Razvoj sakramenta potvrde

   Latinski naziv za potvrdu je confirmatio, što znači učvršćenje ili potvrđivanje. Korijeni ovoga sakramenta sežu do događaja Pedesetnice, kada su apostoli primili dar Duha Svetoga.

   U prvim stoljećima Crkve u zajednicu su se primali uglavnom odrasli i zreliji mladi koji su se svjesno pripremili za sakramente i bili spremni čak i život dati za Krista. Tijekom vremena sve se više proširila praksa da kršćanski roditelji krste svoju malu djecu kako bi sudjelovala u životu Crkve. U početku su se krštenje i potvrda podjeljivali zajedno, najčešće tijekom uskrsnog bdjenja. Kasnije su se u zapadnoj Crkvi ta dva sakramenta razdvojila: krštenje označava ulazak u Crkvu, dok potvrda izražava zrelost u vjeri i osobno opredjeljenje. U potvrdi krštenik sada vlastitom odlukom preuzima kršćanski način života i poslanje.

Uvjeti za primanje potvrde

  Sakramentu potvrde može pristupiti onaj tko je otvoren darovima Duha Svetoga i želi živjeti kao Kristov svjedok u zajednici Crkve. Također je potrebno da ga predstavnik Crkve smatra spremnim za taj sakrament. Obično je donja dobna granica za potvrdu 14 godina.

Obred potvrde

  Potvrda se najčešće slavi u okviru svete mise. Biskup krizmom, odnosno posvećenim uljem, pomazuje čelo krizmanika. Dok maže čelo, biskup polaže ruku na glavu krizmanika i izgovara riječi »Primi pečar dara Duha Svetoga«. Time se pokazuje da je krizmanik postao zreo član Crkve. Na slavlju je prisutan i kum (krizmani kum), čija je zadaća pomagati krizmaniku u življenju vjere i ispunjavanju njegova poslanja. Kum može biti osoba koja je primila potvrdu, navršila 16 godina i živi u skladu sa svojom vjerom.