Od »Hosana!« do »Raspni ga!«

U spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, danas je u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske u Subotici, biskup Franjo Fazekas predvodio euharistiju u zajedništvu sa župnikom preč. Draganom Muharemom i đakonom vlč. Ferencom Sótanyiem.

Zbog vremenskih uvjeta, obred blagoslova grančica obavljen je u dnu crkve, te je uslijedila procesija do središnjeg oltara, a vjernici su namjesto palminih i maslinovih u rukama nosili grančice cicamace.

Ono što je također posebno kod ove svete mise jeste cjeloviti izvještaj Isusove muke, koji zauzima središnje mjesto u bogoslužju Cvjetnice.

Pjevanje Muke Gospodnje predvodili su solisti: Marko Križanović, preč. Dragan Muharem, Miroslav Stantić i Kristina Matković u pratnji Katedralnog zbora »Albe Vidaković« koji je predvodio i liturgijsko pjevanje.

Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan, koji je predodređen za Isusovu muku i smrt, a u središtu svega nalazi se sam Isus Krist, trajni lik Božji, koji se nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, već je postao ljudima sličan.

U prigodnoj homiliji biskup Fazekas je naglasio da nam Cvjetnica daje dvije važne poruke:

»Skupina oduševljenih pristaša uspinje svoga Učitelja na magarca da bi tako uz palme i radosno klicanje iznenada ušli u Jeruzalem. Nije to ulazak uz brojne poklike i pobjedničke trube, nego se tu Matej pozivan na ispunjenje Zaharijinog proročanstva. Ne manje je neočekivan izlazak Masije iz Njegova Grada na brdo Golgote. Kod svjetine zbunjuje nas činjenica tako snažne i brze promjene od ‘Hosan!’ u ‘Raspni ga!’. Možda bismo s nevjericom slušali ove tekstove, da svakodnevica ne podastire konkretne dolaze tome u prilog. Odnos s osjećanima, izgleda, nije tako jednoznačan: oni nekad mogu nekontrolirano preplaviti, drugi se pak put čini kao da ih uopće nema«.

Za kraj biskup je rekao: »Cvjetnica kao uvod u Sveti Tjedan, potiče nas na razmišljanje o našim osjećajima, kao i na pripravu da što otvorenijega srca i duše uđemo u Kristovu školu osjećanja ljubavi.«

Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za raspelo ili negdje u kuću, a blagoslovljene grančice ostaju kao podsjetnik na vjernost Isusu do sljedeće godine.

Narodno vjerovanje govori i da ove grančice čuvaju od grmljavine ili zla vremena.

Foto: Vedran Jegić

Scroll to Top