Veliki petak – jedini dan žalosti u Katoličkoj crkvi.
Obrede Velikog petka u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predvodio je biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas, koji se na početku obreda u najdubljoj poniznosti prostro pred oltar.
Obred Velikog petka podijeljen u tri dijela: službu riječi, klanjanje križu i svetu pričest doprinosi posebnoj sabranosti i dubokom razmišljanju o Isusovoj smrti na križu. Tako je u uvodnom dijelu homilije biskup Fazekas istaknuo: »Liturgijska služba i današnji dan usmjereni su prema križu i Isusovoj patnji. Iako nam je danas najbolje prepustiti se tišini, šutnji da bi našem srcu progovorilo otajstvo Kristove muke, ta šutnja ne znači nijemost. Isusovo trpljenje nije poraz riječi. Njegova smrt nije poništenje dijaloga kojega vodimo s dragim Bogom. Sama muka i smrt našega Otkupitelja su vrlo rječite i mnogo toga nam govore«.
Patnja u okviru ovoga svijeta, kako je rekao biskup, je neizbježna, neminovna. »Mislimo da na sličan način mnoge stvari na zemlji nemaju smisla same po sebi, ali stvari dobivaju smisao u ljubavi. Tako Isusovu muku i smrt trebamo gledati u ozračju ljubavi koja je neizmjerna prema nama i koja ide do kraja. Sve u životu što činimo podrazumijeva određeni napor, odricanje, žrtvu i teret. Upravo zato trebamo prepoznati jasnoću Isusovih riječi: ‘Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i ide za mnom’«, naglasio je biskup i podsjetio vjernike da nam je to Isus pokazao svojim primjerom uzevši svoj križ, prihvativši sve žrtve, a kako je naglasio svaki križ po Isus dobiva dvostruko značenje. S jedne strane patnju, samoodricanje i smrt, a s druge strane pobjedu, slavu i život.
»Današnju službu velikog petka, ne slučajno, nego na poseban način obilježava duga sveopća molitva. Zamislimo je kao pružanje gornje grede Kristova križa koja želi obuhvatiti sve do kraja Zemlje, kako bi svi osjetili toplinu i nježnost ljubavi koja sve pobjeđuje, sve pokriva, sve oprašta i sve spašava. Tom našom molitvom u koju smo svi uključeni, premošćujemo nebo i zemlju. Priključujemo se Isusovoj molitvi u nadi da u križu nije posljednja riječ«, zaključio je biskup.
Slijedilo je klanjanje križu, koji su po tradiciji unijeli Čuvari Božjeg groba – mladići obučeni u Bunjevačku narodnu nošnju, koji će sutra cijeli dan, sve do obreda Uskrsnuća čuvati Isusa u grobu.
Veličanstveno liturgijsko pjevanje, kao i samu Muku Gospodinovu predvodili su članovi Katedralnog zbora Albe Vidaković sa solistima, na čelu sa zborovođom Miroslavom Stantićem.
T. U.
FOTO: Kovács Attila
