Obljetnica posvete subotičke katedrale – stolne bazilike sv. Terezije Avilske  proslavljena je 14. listopada svečanom dvojezičnom svetom misom koju je predvodio biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas u zajedništvu s braćom svećenicima ove biskupije.

Kako je biskup na početku naglasio, ova sveta misa slavljena je za sve one koji su do sada radili, gradili i koji sada rade i održavaju katedralu.

Prigodnu homiliju na mađarskom jeziku izrekao je đakon Ferenc Sotanyi, dok je na hrvatskom govorio katedralni župnik preč. Dragan Muharem.

»Vjera koju nosimo nije omeđena prostorom, ali prostor posjeduje vjeru. Kristovo Otajstvo spasenja se događa u vremenu i to sada. I ne samo sada i u vremenu, nego ovdje. Čovjek bez prostora, bez nekog stalnog mjesta. On živi svoju vjeru, ali kao beskućnik, kao skitnica. Kršćanstvo nije vjera ideje, nego vjera utjelovljenja. Bog se uprostorio, ušao je u naš prostor. Dakle, ‘Riječ je Tijelom postala i nastanila se među nama’. I zato naša vjera treba svoje ‘ovdje’, treba prostor. Treba mjesto u kojem se Riječ sluša i slavi u euharistiji. Zato nam je potrebna crkva – mjesto, prostor gdje se na poseban način susrećemo s Bogom«, rekao je među ostalim preč. Muharem i podsjetio okupljene vjernike da se ove godine spominjemo 253, obljetnice od polaganja kamena temeljca. Ujedno, obilježava se i 58 godina od kako je crkva sv. Terezije postala katedrala Subotičke biskupije, 53 godine od njezine posvete, te 52 godine kako ju je papa Pavao VI., odlikovao naslovom manje bazilike. I, kako je rekao propovjednik, ne samo od milja, nego s pravo, teološkim »ovu crkvu nazivamo Majkom svih crkava Subotičke biskupije«.

»Majka po tome jer rađa, ne svojom snagom, nego snagom posvećenja, kojega slavimo. I tom su snagom posvećenja, u ovom prostoru, u ovoj katedrali rođeni naši biskupi. Ti biskupi su posvetili nas svećenike, a ti svećenici poslani su po župama diljem Biskupije i snagom tog posvećenja posvećuju sakramentima djecu, mlade, bračne parove, obitelji, starce, umiruće… Tako i naše kuće postaju dio Crkve, odnosno posvećeni prostor. A gdje je sve počelo? U katedrali. Tu je sve počelo i u najudaljenijoj crkvi naše biskupije i najudaljenijoj kući, zrcali se iskra ovog svetog mjesta«, istaknuo je preč. Muharem i propovijed završio riječima: »Nećemo isticati ljepotu ove crkve, njenu umjetničku vrijednost. Nećemo govoriti o njezinim ranama, borama, jer ovakva ranjena, i dalje je lijepa, i dalje rađa i dalje posvećuje svoju djecu. Zato danas cijela naša Biskupija zahvaljuje Bogu za dar kršćanske vjere posredovanjem, posvetom ove zgrade. Neka nam i dalje bude mostom između neba i zemlje, između Boga i čovjeka, mjesto posvećenja.«

Misno slavlje je pjevanjem uzveličao Katedralni zbor »Albe Vidaković« pod vodstvom zborovođe Miroslava Stantića.

Katedrala, i na svoj 253. rođendan vapi za obnovom pročelja i samog zvonika, no, kako je i preč Muharem rekao, i dalje je mjesto okupljanja i vjere.

FOTO: Vedran Jegić