Naša Nebeska Majka Marija okupila je danas i sinoć tisuće vjernika koji su pohrlili zahvaliti, moliti i tržiti Njen zagovor. Biskupijsko svetište Gospe od suza bilo je mjesto okupljanja i molitve, radosti i zahvale. Proštenje je slavljeno danas, 25. kolovoza, a svečano euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak u zajedništvu s biskupom Subotičke biskupije Franjom Fazekasom i brojnim svećenicima. Misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je naš biskup Fazekaš, dok je jutarnju dvojezičnu misu predvodio rektor svetišta preč. Željko Šipek, a popodnevnu misu za stare i bolesne, te djelatnike Caritasa predvodio je vlč. Pasko Csaba.

U prigodnoj homiliji biskup Petanjak podsjetio je okupljene kako nedjeljom, kada je dan Gospodnji ne smijemo biti tužni, nego radosni, da svi vide da smo Isusovi. Također, biskup je sve pozvao da poput naših starih, mogu dati zavjet Nebeskoj Majci Mariji, kako je rekao ne mora to biti nešto veliko, ali svatko od nas može izmoliti jednu molitvu na dan ili obaviti kakvu trodnevnicu, devetnicu… To, kako je propovjednik naglasio ne treba Gospi, nego nama, da mi sami sebe podsjećamo na ono što jesmo, na naše zavjete, bilo da su oni svećenički, redovnički, bračni… Tako ćemo ostati Gospodinovi i sami sebe usmjeravati na svom životnom putu.

»Budući da je ovo Gospino svetište, vi stariji ćete se sigurno sjetiti da nije bilo obitelji u kojima, najčešće majka, otac, baka nisu imali neki zavjet. Zavjet Majci Božjoj ili nekom svecu, postiti ili hodočastiti, ako su u mogućnost pomoći Caritas, misije… Dajte Bogu neko obećanje. Ja sam se čudio, vidim ovdje imate sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je cijeli život bio ispovjedni i sačuvalo se da je on na komadić papira znao napisati. ‘Danas obnavljam svoje redovničke zavjete, na najbolje mogući način. Gospe sveta neka Ti bude mila ova moja obnova’ i metne pred Gospine noge i sačuvalo ih se mnogo. Pa sam se pitao ‘Ta što će to Gospi, ti papirići’, ma ne trebaju Gospi nego meni. Trebaju meni. Onoga trenutka dok ja pišem, ja sebe podsjećam tko sam, što sam. Ja sebe sjećam da sam se zaredio, da sam dao zavjete, da trebam ostati vjeran onome što jesam«, poručio je biskup Petanjak, a ovaj primjer može svatko primjeniti na sebe i svoj životni poziv.

Proštenju je prethodila trodnevica priprave koja je okupila, osobito u subotu izuzetno veliki broj vjernika subotičkih i okolnih župa, kao i brojnih župa diljem Vojvodine. Ta »Čudesna bunarićka noć« je nešto što ovdašnji vjernici posebno vole. Okupljanje vjernika započelo je Službom riječi, pa je slijedila Služba pokore (prilika za ispovijed) i Služba svjetla – odnosno procesija sa svijećama. Nakon toga misno slavlje bunarićke noći predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u zajedništvu s braćom svećenicima. Vjernici su molili, pjevali predvođeni zborom župe Marija Majka Crkve sa zborovođom Mariom Bonićem.

Valja se podsjetiti kako je na ovome mjestu prije točno 131 godine (1893.) podignut križ, a tri godine kasnije i kapelica gdje se nalazi lik Gospe od suza donesen iz Sirakuze (Italija) još 1968. godine. Ovo Biskupijsko marijansko svetište ima i svoju predaju, po kojoj je sve počelo još i ranije od navedenog datuma, kada se bolesna djevojka umila na ovome izvoru i progledala. Jasno je da nije voda čudesna nego da je u pitanju vjera, pa i danas hodočasnici, vjerujući u ozdravljenje i Majčin zagovor, odlaze na bunar – na vodu, umiti se, oprati noge, te kod kapelice moliti.