Ta večer je uvijek proslavljena u okićenoj crkvi, zvukom orgulja na kojima svira naša mlada orguljašica, uz nazočnost velikog broja mladeži. Poruka s oltara je uvijek ista i dobro poznata. Obično se tada svaki vjernik preispituje kako prolazi vrijeme od Božića do Božića i što smo dobroga ili lošega napravili. Bilo je puno gostiju iz drugih mjesta i zemalja gdje su se rasuli sonćanski sinovi i kćeri. Na prvi dan Božića za najmlađe je stigao „anđeo s neba” i donio darove od Maloga Isusa. Nekada je u svaku obitelj na Badnju večer dolazio „anđeo” i donosio kriškringli (božićno drvce). Zvonce sa sokaka je najavljivalo njegov dolazak, a djeca su ga sa strahopoštovanjem dočekala. Za tu priliku i oni najmanji su tijekom adventskih dana naučili moliti Očenaš ili bilo koju malu molitvu. Bez obzira na znanje molitve, „anđeo” je ostavljao Isusov dar. Drvce je bilo vrlo skromno, kao što je i sve u to vrijeme bilo vrlo skromno, prostodušno i nezahtjevno, ali vjernici koji su ta vremena proživljavali se i danas sjećaju slame, božićnih pjesama i molitava s mamom, tatom, sestrama i braćom, bakama i djedovima.

Ruža Silađev