Dužijanca kao zahvala Bogu i pohvala čovjeku proslavljena je 9. kolovoza svetom misom i svečanom povorkom kroz grad, a prethodili su joj i dvije večeri kulturno-umjetničkog i duhovnog programa.

U svom svojem sjaju, s brojnim simbolima ova manifestacija je i danas, kada se slavila javno po 116. puta, ujedinila duhovnu zahvalnost Bogu i očuvanje kulturne baštine, te okupila vjernike, kulturno-umjetnička društva, tamburaše, pjevače, plesače, ljubitelje tradicije i građane koji su došli vidjeti, čuti i uživati.

Središnja proslava u nedjelju, 9. kolovoza započela je blagoslovom i ispraćajem bandaša i bandašice u crkvi svetog Roka koja se smatra kolijevkom Dužijance, te je od tamo krenula povorka predvođena konjanicima i svečano ukrašenim zapregama prema katedrali svete Terezije Avilske. Ondje je služena sveta misa zahvalnica koju je predvodio banjalučki biskup mons. Željko Majić skupa s biskupom Subotičke biskupije Franjom Fazekasom, te svećenicima Subotičke biskupije.

Biskup Majić je govorio o značaju Dužijance koja je prije svega zahvala Bogu za sve ono što imamo, što smo od Gospodina dobili, te je ostavio i dirljivu poruku mladima: »Na poseban način obraćam se vama mladi. Nemojte misliti da je ono što ste primili od svojih roditelja, djedova i baka nešto što se samo po sebi razumije, a onda ne daj Bože nešto što je zastarjelo ili pripada prošlosti koje ćete se samo jednom godišnje prisjetiti. U vaše ruke nije položena samo uspomena. U vaše je ruke Bog stavio budućnost vas i ovoga naroda. Ako vi ne budete nositelji vjere, jezik, običaja, nitko drugi to neće sačuvati. Nitko. Na vama je to. Zato budite ponosni na svoje korijene. Stablo bez korijena lako će vjetar odnijeti. Tako ni čovjek bez vjere, bez obitelji i vlastitog identiteta teško može ostati čvrst pred izazovima vremena. Zato čuvajte ono što ste primili, no, ne samo kao uspomenu, nego neka to bude vaš život«, poručio je biskup Majić.

Uz predvoditelje žetvene svečanosti – bandaša Tea Margetića i bandašice Mile Kujundžić, te malog bandaša Danila Cvijanova i male bandašice Marije Šabić na misi su uz vjernike, mlade i djecu u nošnji, sudjelovali i svi seoski bandaši i bandašice.

Povorka nakon svete mise krenula je od katedrale, a u njoj su sudjelovali brojni članovi folklornih društava u nošnjama različitih naroda, gosti iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i Bosne i Hercegovine, a svi s pjesmom i plesom, te drugim elementima tradicijske kulture. Svi oni prošli su ulicama grada prema Trgu slobode gdje su na posljetku stigli bandaš i bandašica, koji su izaslanici gradonačelnika Subotice Mariji Ušumuvić Davčik predali kruh od novog brašna. Ovom prigodom ona je kruh pokazala na sve četiri strane Grada i u svom govoru podsjetila okupljene da Dužijanca nije samo uspomena na prošlost, već živa i snažna potvrda da tradicija ima smisla onda kada se njeguje, razumije i prenosi novim generacijama. Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić u svojem je govoru istaknula kako iza ove današnje ljepote koju smo vidjeli stoji nečije vrijeme i trud, vrijeme davanja od svoga. Istaknula je da je to najveća mudrost Dužijance, da nas ona svake godine podsjeti na jednostavnu istinu: »Sve veliko nastaje tek onda kad svako od nas da svoj dio«.

Velikim kolom na Gradskom trgu u Subotici završena je središnja proslava Dužijance. Istoga dana u večernjim satima bandaš Teo i bandašica Mila uz članove UBH Dužijanca posjetili su grob Blaška Rajića i uz 75. obljetnicu njegove smrti ovim činom mu i zahvaliti što je uveo Dužijancu u Crkvu još 1911. godine. Navečer je na Gradskom trgu održano i tradicionalno Bandašicino kolo.

Večer uoči središnje proslave Dužijance u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske, Svečano Večernje predvodio je gost, biskup Majić u zajedništvu s biskupom Fazekasom, katedralnim župnikom preč. Draganom Muharemom i svećenicima Subotičke biskupije. Ova pjevana večernja molitva časoslova duhovna je priprema za središnju proslavu Dužijance.

U prigodnoj homiliji biskup Majić je govorio o tome kako je važno čuvati ovu prije svega duhovnu, a onda svakako kulturnu baštinu, jer kako je rekao, narod koji zaboravi svoje korijene teško može razumjeti vlastitu sadašnjost i graditi blagoslovljenu budućnost. Tako je u homiliji Dužijancu nazvao školom zahvalnosti, jer ona nas podsjeća da čovjek može sijati, obrađivati i žnjeti, ali da život koji iz zemlje izrasta ostaje dar koji nadilazi snagu i pamet čovjeka, istaknuo je biskup Majić i rekao kako nas Dužijanca podsjeća da kruh na našem stolu nije samo proizvod ljudskoga rada, nego Božji dar.

Svečano pjevano večernje, kao i nedjeljnu svetu misu predvodio je Katedralni zbor Albe Vidaković pod ravnanjem zborovođe i orguljaša Miroslava Stantića uz soliste Ivanu Mačković, te Kristinu i Marka Križanovića.

Krunu – koja simbolizira godinu svetog Franje napravila je članica slamarskog odjela HKPD Matija Gubec iz Tavankuta Branka Vujić. Kruna se nalazi na postamentu izrađenom od slame, a grb franjevaca prikazuje prekrižene ruke Isusa Krista i svetog Franje Asiškog ispred križa. Ovaj simbol, kako je rekla autorica krune, predstavlja povezanost sv. Franje s Kristom, poniznost, vjeru, ljubav i spremnost na služenje Bogu i ljudima. Na objema rukama nalaze se stigme (rane) koje podsjećaju na Kristovu žrtvu i na poseban dar koji je sv. Franjo primio kao znak povezanosti s Kristom. Klasje pšenice na kruni podsjeća nas na Dužijancu, te ova kruna spaja franjevačku duhovnost s tradicijom Dužijance. 

Foto: Vedran Jegić