Misu večere Gospodnje u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predvodio je biskup Franjo Fazekas u zajedništvu s braćom svećenicima. Ovim obredom Velikog četvrtka započelo je Sveto vazmeno trodnevlje koje nas podsjeća na Isusovu muku, smrt i na posljetku uskrsnuće.
»Sam Veliki četvrtak spomen je Gospodinove posljednje večera. Okupili smo se da slavimo Dan ustanovljenja euharistije na kojoj se Isus iznova žrtvuje za sve nas. Naše će misno slavlje imati istinski učinak za sve nas, ako prihvatimo Spasiteljevu ljubav kao Njegovi učenici, te da ljubimo jedni druge«, rekao je biskup Fazekas u uvodnom dijelu slavlja.
S obzirom na današnji odlomak iz Ivanova Evanđelja, kako je biskup Fazekas rekao, slobodno se može reći da je još uvijek nenadmašivo tumačenje Svetog Augustina, biskupa iz starog vijeka, te je pojasnio kako za sv. Augustina prljave noge simboliziraju čovjekov zemaljski život.
»Isus svojim činom pranja nogu upozorava nas kršćane na dvije velike opasnosti: na umišljenost vlastite savršenosti, i na navjeru u milosrđe Božje, koje je za nas nužno. Umišljenost vlastite savršenosti blokira cjelokupni duhovni život. Ne događa se pročišćenje nutrine, grijesi se nagomilavaju, te se sve dublje tone u laž prema sebi, prema drugima i nadasve prema Bogu. ‘Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nemamo’. (1 Iv 1,8). O drugoj nam opasnosti svjedoči apostol Petar. ‘Čovjek može biti duboko svjestan svoje grešnosti, ali u njemu se može ukorijeniti još dublja grešnost, a to je nevjera, nepouzdanost u mogućnost Božjeg oprosta, nevjera u mogućnost novog početka. Nevjera u tu mogućnost proizilazi iz pogrešnog shvaćanja da čisti i sveti Bog ne želi imati posla s prljavim grešnikom. Iz takvog raspoloženja Petar govori: ‘Gospodine! Zar Ti meni da pereš noge?’ ( Iv 13,6). Tako se čini da grešniku ne preostaje ništa drugo nego svoju grešnost pokušati prevladati samo vlastitim silama. ‘Nećeš mi nogu prati nikada’ (Iv 13,8). A to je zapravo vrhunac grešne samodostatnosti koja čovjeka vodi u propast. Naprotiv, Isus Krist pokazuje da se novi početak može postići jedino ako se povjeruje u Boga koji se spušta u našu prljavštvinu, da bi našu prljavštinu, grešnost očistio svojom čistoćom: ‘ako te ne operem, nećeš imati djela sa mnom’ (Iv 13,8). Sestre i braćo dopustimo našem Spasitelju da nas svakodnevno pere svojom ljubavlju, uđimo u Njegove odaje čiste ljubavi«, rekao je među ostalim biskup i nakon propovijedi pristupio obredu pranja nogu.
Obred pranja nogu jasan je znak Kristove ljubavi koja služi i predaje se. Ove godine, biskup je prao noge dvanaestorici vjernika iz raznih subotičkih i okolnih župa.
Na kraju liturgije biskup Fazekas je u zajedništvu sa svećenicima i ministrantima prenio Presveti sakrament u tabernakulum na pokrajnjem oltaru, što simbolizira Isusovu samoću u molitvi i njegovu smrtnu tjeskobu.
U kasnim večernjim satima vjernici su se okupili na bdjenje u prisutnosti Presvetog sakramenta prisjećajući se Isusa koji je ostao sam u Getsemaniju.
FOTO: Vedran Jegić
