{"id":49164,"date":"2026-10-11T22:38:33","date_gmt":"2026-10-11T20:38:33","guid":{"rendered":"https:\/\/catholic-su.rs\/?p=49164"},"modified":"2026-10-11T22:44:16","modified_gmt":"2026-10-11T20:44:16","slug":"odlazi-iz-subotice-i-posljednja-bila-casna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/odlazi-iz-subotice-i-posljednja-bila-casna\/","title":{"rendered":"Odlazi iz Subotice i posljednja \u00bbbila \u010dasna\u00ab"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Da se zatvara samostan sestara dominikanki Kongregacije sv. An\u0111ela \u010duvara u Subotici potvrdila nam je priora samostana s. Nada<\/strong> Ivankovi\u0107<\/strong>, koja ovih dana pakira stvari i rasprema ku\u0107u. Kako je i sama rekla, sve ima svoj po\u010detak i svoj kraj, pa tako i djelovanje sestara dominikanki u Suboti\u010dkoj biskupiji u \u017eupi sv. Jurja u Subotici. Sestre su u Suboticu do\u0161le 11. svibnja 1947. godine, a odlaze 11. listopada 2026. Rekli bismo, premje\u0161taj sestara ili op\u0107enito redovnika je ne\u0161to normalno i prisutno u svakome redu, no danas smo svjedoci zatvaranja jedne ku\u0107e \u2013 samostana, i to nakon 79 godina djelovanja.<\/p>

\u00bbTo su samo zidovi\u00ab<\/strong><\/p>

\u00bbBilo je za o\u010dekivati da \u0107e se ku\u0107a zatvarati jer sestre koje su bile tu sve su bile starije, umrle su i ja sam ostala sama. Jo\u0161 ranije sam govorila \u010dasnoj majci da ne mogu sama biti u ovoj velikoj ku\u0107i i da to nije ni moj na\u010din \u017eivota. Ro\u0111ena sam u velikoj obitelji i cijeli \u017eivot provela u samostanskoj zajednici. Sad kad je bio blagdan An\u0111ela \u010duvara, i\u0161la sam moliti Boga i iz sveg glasa sam pjevala da se ne osje\u0107am sama. Te\u0161ko je oti\u0107i, ali to je moje zvanje i to sam izabrala\u00ab, pri\u010da s. Nada i dodaje kako je razlog zatvaranja manji broj zvanja.<\/p>

Po njenim rije\u010dima, sestara dominikanki ovoga reda ima jo\u0161 u samostanu na Kor\u010duli i Veloj Luci, zatim u Splitu, \u0160ibeniku, Zagrebu, Pregradi, Virju, Orebi\u0107u, do sada je bilo u Subotici i u Hamburgu gdje su sestre bile u Hrvatskoj katoli\u010dkoj misiji, no i tamo se njihov boravak zavr\u0161ava, i to u 11. mjesecu. Tako\u0111er, u prethodnim godinama zatvorena je i misija u Kanadi, a sestra Nada \u0107e nakon Subotice i\u0107i u Pregradu.<\/p>

\u00bbUvijek sam se divila roditeljima kada su pre\u0161li sa sala\u0161a u grad. Zapravo, svi mi smo se rodili na sala\u0161u i sigurno ih je puno uspomena vezalo za to mjesto, no kad je trebalo i\u0107i u varo\u0161, oni su sve ostavili i do\u0161li. Kad je mama do\u0161la tu kod mene i kad sam je pitala da ide sa mnom u staru ku\u0107u da je vidim malo, mama mi je rekla: \u2018ma i\u0111i ti \u0107erce, to su samo zidovi\u2019. Tako je i ovdje: ostaju zidovi, a mi idemo dalje. Istina, tu su ljudi s kojima sam lijepo sura\u0111ivala i radila. Bilo je i u ovoj \u017eupi ljudi koji su se puno \u017ertvovali i pomagali. I tu su ipak i sestre \u017eivjele, ali eto, tako je kako mora biti. Gospodin zna za\u0161to je to dobro\u00ab, ka\u017ee s. Nada.<\/p>

Sestre iz Ba\u010dke<\/strong><\/p>

U gotovo osam desetlje\u0107a dominikanke su puno toga lijepog i plemenitog dale za Suboticu, Tavankut ali i samoj Kongregaciji svetih An\u0111ela \u010duvara jer je iz Ba\u010dke poteklo 18 sestara dominikanki: s. Mala<\/strong> Tereza<\/strong> Vidakovi\u0107<\/strong>, s. Marija<\/strong> Josipa<\/strong> Vidakovi\u0107<\/strong>, s. Benvenuta<\/strong> Bojanovi\u0107<\/strong>, s. Leopoldina<\/strong> Temunovi\u0107<\/strong>, s. Dominika<\/strong> Loch<\/strong>, s. Nada<\/strong> Gabri\u0107<\/strong>, s. Borislava<\/strong> Malagurski<\/strong>, s. Alfonza<\/strong> Ostrogonac<\/strong>, s. Sofja<\/strong> Alad\u017ei\u0107<\/strong>, s. Amata<\/strong> Pr\u0107i\u0107<\/strong>, s. Brigita<\/strong> Stanti\u0107<\/strong>, s. Imelda<\/strong> Cindri\u0107<\/strong>, s. Gema<\/strong> Pr\u0107i\u0107<\/strong>, s. Mala<\/strong> Tereza<\/strong> Ma\u010dkovi\u0107<\/strong>, s. Kalista<\/strong> Stanti\u0107<\/strong>, s. Nada<\/strong> Ivankovi\u0107<\/strong>, s. Bla\u017eenka<\/strong> Rudi\u0107<\/strong> i s. Marta<\/strong> Turi<\/strong> koja je vje\u010dne zavjete polo\u017eila 2. listopada ove godine.<\/p>

Sestre su prethodnih desetlje\u0107a puno dale Suboti\u010dkoj biskupiji, a napose \u017eupama u kojima su djelovale \u2013 u \u017eupi Presvetog Srca Isusova u Tavankutu, a napose u \u017eupi sv. Jurja u Subotici.<\/p>

Sestre su posljednjih godina brinule i o staricama, brinule se za crkvu i zajednicu. Po rije\u010dima s. Nade bilo je godina kada ih je ovdje u samostanu bilo i osam sestara, ali to je bio najve\u0107i broj. Neko vrijeme je u samoj ku\u0107i u Subotici bilo 4-5 sestara, u Tavankutu jo\u0161 2-3, a bilo je godina i kada su po dvije sestre bile u samoj \u017eupi. Puno su radile u crkvi, u \u017eupi, u \u0161koli.<\/p>

Povijesni zapisi govore kako su sestre na po\u010decima \u017eivjele u krajnjem siroma\u0161tvu, ali s pouzdanjem u Bo\u017eju providnost. Zapravo, \u017eivjele su od nagrade za pletenje d\u017eempera, pranja i gla\u010danja crkvenoga ruha, \u010duvaju\u0107i radni\u010dku djecu, pou\u010davaju\u0107i djecu materinskom hrvatskom jeziku i stranim jezicima, matematici, pou\u010davanju glazbe i organiziranju \u017eupnog mje\u0161ovitog zbora.<\/p>

Osnivanje samostana<\/strong><\/p>

Dominikanci su u Suboticu do\u0161li 29. studenoga 1945. godine te im je bila povjerena duhovna slu\u017eba u dana\u0161njoj \u017eupi Uskrsnu\u0107a Isusova, no ve\u0107 19. travnja 1948. godine morali su napustiti Suboticu. Sestre dominikanke svoju filijalu u Subotici utemeljile su, kao \u0161to je spomenuto, 11. svibnja 1947., no njihova poveznica s Ba\u010dkom zapo\u010dela je dvadeset godina ranije, kada je u rujnu 1926. u Kor\u010dulu kao kandidatica Kongregacije svetih An\u0111ela \u010duvara do\u0161la prva ba\u010dka Hrvatica Veronika<\/strong> Vidakovi\u0107<\/strong>. Nakon postulature u\u0161la je u novicijat 1927. i od te je godine poznajemo pod imenom s. Mala Tereza. Kako stoji u povijesnim spisima, \u00bbkao zrela redovnica puninom du\u0161e \u017eeljela je prenijeti duhovno blago dominikanskog reda u svoj rodni zavi\u010daj\u00ab. Svoju \u017eelju dijeli s ro\u0111enom sestrom, tako\u0111er dominikankom, s. Marijom Josipom. \u0160kolski drug s. Male Tereze bio je vl\u010d. Ante<\/strong> Kopunovi\u0107<\/strong>, koji je bio spreman ustupiti svoju obiteljsku ku\u0107u uz crkvu sv. Jurja, u Ulici Paje Kujund\u017ei\u0107a 6 (gdje se i danas nalazi ku\u0107a), kako bi sestre mogle pro\u0161iriti svoje djelovanje i u Subotici. Osim starje\u0161ice s. Ignacije<\/strong> Bojani\u0107 <\/strong>odlu\u010deno je da u Suboticu s njom po\u0111u jo\u0161 \u010detiri dominikanke: s. Mala Tereza Vidakovi\u0107 kao njezina zamjenica te sestre Imakulata<\/strong> Klobu\u010dar<\/strong>, Serafina<\/strong> Vladu\u0161i\u0107<\/strong> i Kazimira<\/strong> Patrewucha<\/strong>.<\/p>

Kada su sestre do\u0161le u Suboticu, biskup Laj\u010do<\/strong> Budanovi\u0107<\/strong> sve\u010dano ih je uveo u \u017eupu sveti Juraj u Subotici, gdje su preuzele slu\u017ebu sakristanke i orgulja\u0161ice, jer vlasti u to vrijeme nisu dozvolile sestrama nikakve socijalne djelatnosti. Kako stoji zapisano, bila je nedjelja, dan lijep i sun\u010dan. Biskup je \u017eelio da javno, na o\u010digled svih vjernika, sestre zauzmu svoje mjesto i dobiju u\u010de\u0161\u0107e u misti\u010dnom \u017eivotu \u017eupne zajednice. \u0160est sestara krenule su uz crkvena zvona, predvo\u0111ene kri\u017eem i crkvenim barjacima, na svetu misu. Na ulaznim vratima crkve \u010dekao je biskup Budanovi\u0107. Prije ulaska sestara u crkvu, s\u00e2m biskup je s propovjedaonice protuma\u010dio vjernicima svrhu te sve\u010danosti, kao i svrhu Reda i dolaska u Suboticu.<\/p>

\u00bbDo\u0161le su bile sestre da rade za vas, da vam budu majke i sestre, a vi njima budite pri ruci daju\u0107i im rada i povjerenje. Zajedno \u0107emo sura\u0111ivati u svemu, na slavu Bo\u017eju i dobro naroda!\u00ab, rekao je tada\u0161nji biskup.<\/p>

Sestre otvaraju ku\u0107u i u Tavankutu<\/strong><\/p>

Krajem prvoga desetlje\u0107a prisutnosti u Subotici sestre su otvorile i filijalu u Tavankutu. Tada\u0161ni \u017eupnik Ivan<\/strong> Lebovi\u0107<\/strong> obratio se sestrama Maloj Terezi i Mariji Josipi Vidakovi\u0107 s molbom da preuzmu re\u0111enje \u017eupne crkve. S. Mala Tereza prenijela je \u010dasnoj majci An\u0111eli<\/strong> Milinkovi\u0107<\/strong> \u017eupnikovu \u017eelju da se u Tavankut po\u0161alju tri sestre za vo\u0111enje crkvenoga pjevanja, katehiziranje i re\u0111enje crkve. \u010casna majka je s Vrhovnim vije\u0107em Kongregacije prihvatila ponudu i donijela odluku o otvaranju filijale u Tavankutu. No, \u010dini se da do toga ne bi do\u0161lo da nije s. Marija Josipa Vidakovi\u0107 detaljno izvijestila \u010dasnu majku o svemu i ponudila se da osobno po\u0111e u Tavankut, stoji u zapisima. Nakon \u0161to je 30. srpnja 1958. svoj pristanak dao i biskup Mati\u0161a<\/strong> Zvekanovi\u0107<\/strong>, s. Marija Josipa napustila je 1. kolovoza Suboticu i preselila u novootvorenu filijalu Gospe Lurdske u Tavankutu. Sestre su imale kateheze u Donjem i Gornjem Tavankutu, prire\u0111ivale predstave s djecom i mladima, \u010duvale i njegove obi\u010daje bunjeva\u010dkih Hrvata. Novu samostansku ku\u0107u u Tavankutu podigle su po\u010detkom \u201870-ih godina, a sama \u017eupa Presvetog Srca Isusova u Tavankutu dala je ovom redu \u0161est sestara. Sestre su iz Tavankuta oti\u0161le 2000. godine, a danas je na nekada\u0161njim temeljima samostana \u017eupna dvorana i vrti\u0107 An\u0111eli \u010duvari<\/em>.<\/p>

Ku\u0107a ostaje \u017eupi<\/strong><\/p>

Samostan sestara dominikanki u Subotici ne\u0107e ostati prazan, sestre su odlu\u010dile samostan ostaviti \u017eupi. Tako \u0107e se u ovu zgradu preseliti \u017eupa i sada\u0161nji \u017eupnik vl\u010d. Tomislav<\/strong> Vojni\u0107<\/strong> Mijatov<\/strong>. U samostanu ima i predivna kapelica u kojoj su za vrijeme renoviranja crkve preko tjedna slu\u017eene svete mise. Sve ostalo za \u0161to \u0107e se koristiti, kako je rekla s. Nada, ostaje na \u017eupniku.<\/p>

Dok se pakira, s. Nada pri\u010da o svojim dojmovima.<\/p>

\u00bbSve mi je nekako pomije\u0161ano. I te\u0161ko je, ali se i radujem da \u0107u biti u zajednici. Nisam ni ja vi\u0161e mlada, kad se razboli\u0161 ili kao pro\u0161le godine kada sam ruku slomila, pa me i kri\u017ea uhvatila, prepu\u0161ten si sam sebi. Bog je dao da bude ovako. Voditi samostan s\u00e2m je previ\u0161e za jednu osobu. Te\u0161ko je odlu\u010diti \u0161to raditi i razlu\u010diti \u0161to je ispravno. Uvijek je lak\u0161e kad ima\u0161 nekog pa razmijenite mi\u0161ljenje. No, sada ujedno pakiram sebe i raspremam ku\u0107u. U nedjelju, 11. listopada, posljednja je nedjelja da sam tu i na neki na\u010din oprostit \u0107u se od vjernika. Dolazi i \u010dasna majka Jakica<\/strong> i druge sestre, i kako smo do\u0161le prije 79 godina, tako \u0107emo sada i oti\u0107i. U ponedjeljak, 12. listopada, trebam ve\u0107 biti u Pregradi. To je put koji sam odabrala i sretna sam da je tako. Nije mi prvi puta da imam premje\u0161taj. Sad je te\u0161ko jer sam sama, a sve treba pakirati i odlu\u010diti \u0161to raditi s pojedinim stvarima, ali sam imala pomo\u0107 vjernika koji su bili na raspolaganju\u00ab, pri\u010da s. Nada koja je u Subotici bila u dva navrata, i to od 2014. do 2018. godine i potom od 2020. do danas.<\/p>

Nakon svojih zavjeta prvo je bila na Hvaru u biskupiji, zatim kratko u Zagrebu, pa na Kor\u010duli, potom u Kanadi 21 godinu, ponovno na Kor\u010duli, u Subotici, u Zagrebu, ponovno u Subotici i sada odlazi u Pregradu.<\/p>

Po njenim rije\u010dima, sada ukupno u ovome redu ima izme\u0111u 80 i 90 sestara, no ve\u0107ina su starice i u mirovini. Sestra Nada vjeruje da sve ima svoje \u00bbza\u0161to?\u00ab.<\/p>

\u00bbTu se mo\u017eda smanjuju zvanja, ali se Crkva i redovni\u0161tvo na drugome mjestu \u0161iri. Tako da mi ovdje na\u0161a vrata zatvaramo, ali Bog ih otvara na drugom mjestu. Ne\u0107e Crkva propasti. Zatvara se jedna ku\u0107a \u2013 zidovi, ali ne\u0107e niti na\u0161 red niti op\u0107enito Crkva\u00ab, poru\u010dila je s. Nada.<\/p>

Tako se i na\u0161a pri\u010da zatvara, pomalo tu\u017eno. Nakon 79 godina zajedni\u010dke molitve, duhovnosti, pjesme, prisutnosti, ostajemo bez \u00bbbili \u010dasni\u00ab, kako su u narodu bile poznate.<\/p>

Tekst i FOTO: preuzeti iz NIU Hrvatska rije\u010d\/\u017d. V. \/Povijesne podatke za tekst ustupio je vl\u010d. Tomislav Vojni\u0107 Mijatov<\/span><\/p>

\u00a0<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[…]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":49173,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"disabled","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"set","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-49164","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49164","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49164"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49164\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49193,"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49164\/revisions\/49193"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/49173"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49164"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49164"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/catholic-su.rs\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49164"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}